Foto teme — 15/01/2017 , 204




Fotografiranje vjencanja by Zoran Mrdjenovic


Praktični savjeti fotografisanja

Slikanje iz ruke

Slikanje iz ruke je uobičajen, ali neoptimalan način rada. Naime, kod iole produljenih ekspozicija čak i male vibracije i pokreti aparata mogu zamutiti sliku ispod razine upotrebljivosti. Čak i u slučaju kad slika izgleda oštro u malom povećanju, na velikom povećanju se mogu uočiti dvostruki rubovi i zamućenje. Zbog toga ima smisla slikati sa stativa kad je to god moguće. Budući da to nije u skladu sa stilom većine – ja recimo praktički nikad ne koristim stativ – morat ćete naučiti nekoliko praktičnih trikova.

Kao prvo, naslonite aparat na lice i dobro ga držite s obje ruke. Zaboravite tehniku koju ljudi koriste s digitalcima, kad gledaju u ekran i drže aparat na udaljenosti od lica. Tako se vibracije umnožavaju.

Kao drugo, okidač prignječite, lagano pojačavajte pritisak istodobno gledajući kroz tražilo. Do zadnjeg trena ne ispuštajte iz pogleda ono što slikate. Nemojte udariti ili jako stisnuti okidač, pogotovo ne onako kako to rade neki neznalice, koji ga tako odalame da se čitava desna strana aparata strese za desetak stupnjeva. Kod okidanja ne smije biti ni trzaja ni pomaka.

Prestanite disati prilikom zadnje faze okidanja. Nakon prestanka disanja, izbrojite u sebi polako do pet, a tek onda blago prignječite okidač.

Nemojte predugo nišaniti. Ako su vam ruke predugo ukočene u istom položaju, počet će se tresti, a to nije dobro. Odmorite i razgibajte mišiće i krenite ponovo.

Vibracije i pokreti se mjere u stupnjevima. Ako snimate s teleobjektivom koji pokriva 5 stupnjeva vidnog polja, vibracija u iznosu pola stupnja značit će 10%-tni pomak, odnosno neupotrebljivu sliku. Na širokokutnom objektivu koji pokriva 90 stupnjeva vidnog polja, pomak od pola stupnja značit će 0,55%-tni pomak vidnog polja, odnosno razmjerno oštru sliku. Zbog toga pazite na ekspoziciju kad slikate s teleobjektivom. Širokokutni objektiv ima bitno veće tolerancije na pomak. Isto važi za makro – mali pomak znači veliki gubitak oštrine.

1/8 na 50mm iz ruke

Kalibrirajte ruku. Napravite seriju snimaka sa sve dužim ekspozicijama u svojoj dnevnoj sobi, sa svojom uobičajenom tehnikom. Nakon toga, ponovite isto s tehnikom koju sam opisao gore. Ja mogu proizvoditi razmjerno oštre slike iz ruke s teleobjektivom od 200mm na 1/15, zato što sam to vježbao. Obično pravilo glasi “koliko mm žarišne, toliko sekundi na minus prvu”, dakle s 200 mm snimate na 1/200 sekundi, sa 60mm na 1/60, s 30mm na 1/30 itd. S gore navedenom tehnikom možete dobiti pristojnu oštrinu sa 70mm objektivom na barem 1/15, ponekad 1/8. Kad radite s tako dugim ekspozicijama, snimajte par uzastopnih snimaka za osiguranje, budući da vam se tako povećava vjerojatnost uspjeha.
Kad ste kalibrirali ruku, imat ćete jasnu predodžbu o tome što ste u stanju snimiti iz ruke, a što ne. Tako nećete pokušavati nemoguće, i izbjeći ćete frustracije.

Ako se predmet koji slikate miče, zaboravite. Tu pomaže jedino skraćenje ekspozicije. Mirna ruka ili stativ pola su posla, druga polovica je nepomičnost onoga što slikate.

Opća optika

Kad slikate pejsaže, pritvorite blendu za dva koraka u odnosu na potpuni otvor. Tako ćete izbjeći vinjetiranje objektiva, odnosno pad svjetlosti u kutevima, a dobit ćete i veću oštrinu, koja će vam trebati ako poželite napraviti veliko povećanje.

Nemojte slikati direktno u sunce ili druge jake izvore svjetla, jer ćete dobiti jaki lens flare. On ponekad može čak i oplemeniti sliku, ali je nepredvidljiv, nikad ne znate što ćete dobiti, pa ga je bolje izbjegavati. Direktno sunce također može oštetiti digitalni senzor, a ako gledate u njega kroz optičko tražilo, možete oslijepiti. Imajte u vidu da je objektiv leća, a sunce kroz leću može zapaliti vatru. Ne želite da tako spali vašu mrežnicu ili senzor vašeg aparata.

Izbjegavajte ekstremno kontrastne uvjete, npr. krošnju drveta s blještavim nebom kao pozadinom. Dobit ćete jake kromatske aberacije, odnosno ljubičaste i tirkizne obrube i pad kontrasta tamnih površina, koje će tada izgledati tanje i manje nego u stvarnosti.

Kad snimate kontra svjetla, koristite spot mjerenje, i mjerite s točke za koju ste procijenili da je želite po sredini histograma, odnosno da je želite korektno eksponirati. Računajte s tim da će pozadina “pregorjeti”, odnosno otići u zasićenje, pa ako ne želite taj efekt, snimajte iz druge pozicije.

Kad snimate portrete, izbjegavajte kontrastno, jarko svjetlo, te svjetlo koje udara u oči modela. Siroti čovjek će u tim uvjetima žmirkati i izgledati jadno i nimalo reprezentativno.

Kad želite blage pastelne boje, snimajte po oblačnom vremenu i difuznom svjetlu. Kad vam treba jaki kontrast, snimajte po jarkom suncu.

Uvjeti jakog svjetla i visokog kontrasta ponekad funkcioniraju savršeno za fotografije prirode

Portrete slikajte objektivom veće žarišne duljine. Izbjegavajte portreturu širokokutnim objektivom, osim ako točno znate što želite. Najveći broj ogavnih snapshot portreta nastaje kad ljudi uzmu aparat, maksimalno se približe onome što žele slikati, i onda prebace zoom na široki kut jer su došli preblizu, pa više ne vide dobro. To je najgora stvar koju možete napraviti, uz korištenje frontalnog flasha kod portreta. Te dvije stvari u kombinaciji jamče apsolutno odvratnu sliku.

Na 35mm formatu, raspon portretnih žarišnih duljina počinje sa 85mm. Sve ispod toga je preširoko, previše ambijentalno, s premalo intimnosti, a praktički idealno je 135mm. Fokusirajte objektiv na najmanju udaljenost na kojoj još može izoštriti, i s te udaljenosti snimajte. Malo pritvorite blendu u odnosu na potpuni otvor, ali ne previše; na punom otvoru objektivi znaju biti malkice neoštri, ali ta mekoća kod portreta čak zna odlično funkcionirati, tako da portreti s 135mm objektivom i f/2.8 blendom znaju izgledati odlično. Ipak, pazite da dubinska oštrina bude barem tolika da obuhvati čitavo lice.

Kad slikate širokokutnim objektivom, efektno je uključiti u kadar neki predmet u neposrednoj blizini objektiva, i zatvoriti blendu radi postizanja velike dubinske oštrine, tako da dobijete oštro sve do horizonta, iako je ponekad dovoljno da je oštar samo prednji plan.

Oštar prednji plan i lagano neoštra pozadina. Zbog potpuno otvorene blende primjetno je vinjetiranje.

Na takav način ćete uvući gledatelja u kadar i stvoriti osjećaj prostora. Kad slikate pejsaž, efektno je ako oblaci na nebu crtaju dijagonalu od vas prema horizontu.

Širokokutni snimak na kojem oblaci crtaju dijagonalu i stvaraju osjećaj prostora

Ja se nisam previše bavio pejsažima; uglavnom slikam detalje, ali eto, to su osnovna pravila koja uglavnom funkcioniraju.

Snapshot

To je naziv za bezveznu fotografiju koja je napravljena toliko da se vidi što i koga prikazuje, bez pretjerane pažnje uložene u kompoziciju, svjetlo, estetski dojam, atmosferu itd. Ukratko, to je suprotnost dobroj fotografiji, koja se ne zadovoljava pukom činjenicom prikazivanja i dokumentiranja, nego pokušava prikazati na lijep, skladan način, i po mogućnosti uključiti i duhovnu dubinu u fotografiju, tako prelazeći iz sfere dokumentacije i estetike u sferu umjetnosti.

Flash

Ako ga baš morate koristiti (a pametno je to izbjegavati kad je god moguće), nemojte koristiti frontalni, barem ne iz blizine veće od desetak metara uz snimanje jakim teleobjektivom. Koristite eksterni flash s nagibnom glavom, koju usmjerite prema stropu i okolnim zidovima, kako biste objektivom pokupili reflektiranu difuznu svjetlost koja će se raspršiti od mikro-teksture zidova i stropa, i tako stvoriti blagu svjetlost bez sjena. Isto tako, što je dalje flash od objekta koji slikate, tim bolje. Bliski flash stvara ružne odsjaje i jake sjene, a u najgorem slučaju onaj grozan izgled zeca uhvaćenog u farove auta, kakav se viđa posvuda, i koji je razlog zašto godinama nisam htio ni taknuti flash. Ipak, ako ga koristite kako spada, neće se ni vidjeti da je fotka snimljena s flashom.

Eksterni flash s nagibnom glavom, usmjeren prema zidu s lijeve i stražnje strane. Rezultat je meka difuzna svjetlost bez sjena, koja precizno “izvlači” tonalitet na licu. Frontalni flash bi upropastio fotografiju.

Količina

 

Slikajte puno. Vježba čini majstora. Snimite istu stvar na barem pet načina. Ako kadar nije vrijedan da na njega potrošite desetak snimaka, vjerojatno nije vrijedan slikanja. Ponekad će se desiti da od takvih deset ne ispadne ni jedna dobra, ali također se zna desiti da su sve toliko dobre da ne znate koja vam je draža. Eksperimentirajte. Nemojte štedjeti film, a u slučaju digitalaca se tek nemate razloga suzdržavati. Kad s digitalcem snimite dobru sliku, proučite exif zapis, kako biste utvrdili koje su postavke djelovale. Nemojte misliti da svaka slika koju snimite mora biti dobra. Ako s role filma dobijete makar jednu vrhunsku fotku, to je premija. Bez milosti bacajte stvari koje nisu dovoljno dobre. Neprekidno dižite kriterije.

Autor: Danijel Turina
Izvor: http://www.danijel.org/
Napomena: Tekst i fotografije na ovoj stranici, ukoliko nije eksplicitno navedeno drugačije, jeCopyright © Danijel Turina, Sva prava pridržana.

Nijedan dio ovog websitea nije dopušteno reproducirati bez prethodnog pismenog dopuštenja autora.


Poslednji clanci u ovoj kategoriji:

Comments

comments

13721

Close
Podržite nas
Podržite našu stranicu klikom na Like

Facebook