Foto teme — 15/12/2010 , 45




Fotografiranje vjencanja by Zoran Mrdjenovic


Fotografisanje životinja

Fotografiranje zivotinja

Fotografiranje prirode je vrlo široko područje. Obuhvaća
sve od fotografiranja krajolika, bilja i životinja na zemlji i vodi, pa do makro
i mikro fotografije. Sve je to prirodoslovna fotografija. Zbog opsežnosti teme
ćemo se ovaj puta posvetiti samo užem segmentu – fotografiranju divljih
životinja. Kako se ovdje radi o nekoj vrsti lova na plijen, tu vrstu fotografije
su nazvali FOTO-LOV. Sa zakonskog stajališta koje kaže da smo dužni poštivati i
neka ograničenja, za razliku od lovaca koji mogu loviti divljač u određeno doba
godine, mi fotografi možemo loviti – fotografirati cijelu kroz godinu.

Nekih pravila se ipak moramo držati da ne bi došli u sukob sa
zakonom kao i lovci s kojima se povremeno susrećemo u prirodi – lovištu. Lovci
ulažu sredstva u objekte za opažanje i lov: promatračnice, hranilišta i drugo.
Zato promatračnice možemo koristiti samo s njihovom dozvolom i u vremenu kada ih
ne trebaju; ili pak zajedno s njima. Zato je suradnja s lovcima vrlo korisna da
ne bi došlo do sporova. Istina je da bi lovci mogli povremeno pokazati više
razumijevanja za naš rad jer bi se zajedno trudili za očuvanje prirode i života
u njoj. Fotografi snagom svojih dokumentarnih fotografija osvještavaju o
suživotu s prirodom i čuvanju naše, sve više ugroženije okolice.

Zato u svojem radu, fotografiranju životinja, iste ne smijemo
ugrožavati. To znači da moramo za dobru fotografiju neke životinje, pored dobre
opreme imati još mnogo znanja o samom životu, navikama i životnom ciklusu te
životinje. Moramo znati kako se hrani, kad izlazi na pašu ili se uputila u
potragu za hranom. U svakom slučaju moramo znati gdje koja vrsta živi i kako ne
smetajući možemo prići u njenu blizinu.

Razlikujemo dvije glavne vrste: ptice i sisavce. Naravno da tu
pripadaju i razne bube i insekti koji ne ulaze u lovnu divljač i koje pokriva
makro i mikro fotografija. Za obje već spomenute vrste poznajemo svoju tehniku
snimanja iako je oprema vrlo slična ako ne i ista. Prije nego se posvetimo
konkretnim uputama za fotografijranje još i ovo: foto-lov nije uobičajena
amaterska fotografija, već područje na granici s profesionalizmom. Tu tvrdju
dokazuju najmanje tri činjenice:

  • Oprema za foto-lov je zahtjevna i skupa
  • Trebamo mnogo literature i znanja o životu i ponašanju divljih
    životinja; ovdje spadaju i ptice.
  • Trebamo mnogo vremena, strpljenja i također dobru fizičku
    spremu.

Za snimanje divljih životinja trebamo zrcalno-refleksnu kameru
ili može i kompaktna s najmanje 10X zooma što na žalost nije usporedivo s
kamerom promjenjive optike. U današnje doba sve suvremene kamere bilo analognog
ili digitalnog tipa imaju ugrađen motor i AF sistem.

Naravno da je pravi foto-lov bez pravog teleobjektiva s čim
većom svjetlosnom snagom skoro nemoguć, jer sve završi već kod prvog susreta s
divljači. Nažalost, veća svjetlosna snaga, posebice kod teleobjektiva znači
dvostruko ili čak peterostruko višu cijenu. Samo morate odlučiti koliko možete
uložiti u opremu te da li ćete te fotografije snimati za valstito zadovoljstvo i
sjećanje ili za kakavu javnu objavu. To vrijedi i za izbor kućišta kamere, kojih
imamo posebice u digitalnoj izvedbi vrlo mnogo. Sve ipak nemaju mogućnost
podešenja koje bi trebali kod fotografiranja divljih životinja. I kvaliteta
zapisa je vrlo važna, posebice ako računamo na mogućnost prodaje uglednim
revijama ili boljom prezentacijom u obliku predavanja s digitalnom projekcijom.

Pogledajmo si neke vrste objektiva, primjerenih za foto-lov:

  • zoom objektivi: 28-80, 28-105, 70-200, 100-300, 50-500 mm
  • teleobjektivi: 200, 300, 400, 500, 600 mm
  • telekonvertrri: 1,4x, 2x

Svi objektivi mogu biti s ručnim ili AF izoštravanjem; odaberite
takvog koji se prilagođava sistemu koji imate. Ne zaboravite, da se AF može
isključiti kada želite i izoštravati ručno. Odabir je vaš obzirom na to koje
ćete vrste pretežno fotografirati. Kada ne fotorafiramo samo portrete ili trofej
i gdje moramo računati na brojna iznenađenja, trebamo namjanje zoom objektiv
28-80 ili 28-105mm, teleobjektiv 400mm ili zoom 100-300mm s telekonverterom
1.4x.

 

Slika 1


 

Slika 2

 

Slika 3

 

Poznati prirodoslovni fotograf Fritz Poelking (slika 1) je u
svojoj knjizi Prirodoslovna fotografije napisao: “Fotografiranje bez stativa je
obično “škljocanje”, tek stativ daje pravu fotografiju”. Ako poštujemo njegovo
mišljenje te također iskustva drugih prirodoslovnih fotografa, svojoj opremi
ćemo obavezno dodati dobar stativ.

  • Za snimanje u praćenju je dobar ramenski stativ ili monopod.
    Tu nam koriste dobri objektivi s ugrađenim stabilizatorom – IS.
  • Za snimanje iz automobila, što je omiljen oblik na
    foto-safariju ili u foto-lovu na širokim poljima, vrlo je upotrebljiv
    auto-prozorski stativ, a korisna može biti i vreća graha ili soje (slika 2).
    Tu vreću možemo upotrebiti i kod praćenja u planinama, kad objektiv naslonimo
    na kamen, vreća ispod objektiva nam osigurava stabilnost. I kod ovog načina
    fotografiranja s veseljem koristimo IS objektive.
  • Najbolji je naravno tronožac s tobrom kuglastom glavom i
    brzo-montažnom pločicom koja omogućava jednostavno stavljanje i skidanje
    kamere. Dobri foto-lovci obavezno upotrebaljvaju tronožni stativ koji je
    dovoljno snažan da mirno drži kameru sa jakim teleobjektivom (slika 3). Kako i
    stativ doprinosi težini opreme, moramo odabrati odgovarajućeg našoj tjelesnoj
    kondiciji i zahtjevima terena. Na izbor imamo različite vrste i kvalitete. Za
    zahtjevnije ili profesionalnije postoje novi tipovi od karbonskih valakana
    koji su vrlo lagani i stabilni. Ali na žalost imaju i svoju cijenu koja
    nerjetko prelazi 500 EURA. Odluka je na kraju ipak vaša.

Još nedavno smo se razgovarali o vrstama i kvaliteti raznih
dija-filmova. Još i danas mnogi rado posežu za njima jer je projekcija još
uvijek mjerilo kvalitete. Ipak ih sve ćešće zamijenjuju memorijske kartice u
kvalitetnim digitalnim kamerama. Te kamere danas omogućavaju podešenje
osjetljivosti o kojima smo kod filmova samo sanjali. Govorim o zrnatosti filma s
povećanjem osjetljivosti. To u digitalnoj fotografiji uspoređujemo sa šumom. To
bolje kamere već skoro niti ne poznaju, što dobro dođe kod slabijih svjetlosnih
uvijeta koji su kod foto-lova skoro pravilo. Divljač obično pase ranu ujutro ili
kasno uvečer, ne na jakom suncu.

U vezi s dobrom dodatnom opremom, nužno je spomenuti još nešto i
filtera. Za foto-lov je praktično obavezan “skylight” filter, koji osigurava za
odgovarajući popravak plavih tonova, posebice u planinama te također za zaštitu
prednje leće od rose, kiše i drugih neželjenih utjecaja.

Polarizacijski filter upotrebljavamo već rjeđe, povremeno dobro
dođe kada je previše isparenja u zraku, a želimo kontrastnije snimke. Kod toga
ne zaboravite da filter odnosi namjanje jednu blendu. Više koristi kod čekanja,
nego kod praćenja. No, time smo već kod oba glavna oblika foto-lova.

Praćenje je kod nas najrašireniji oblik foto-lova, koje je
najnapornije i više puta neuspješno. Kod snimanja u praćenju moramo vrlo dobro
poznavati navike životinja i približavati im se protiv vjetra jer je inače sav
trud uzaludan. Višestruko opžanje iste životinje ili nekog krda dobrim
dalekozorom iz daljine će omogućiti da ćemo za snimanje odabrati pravi smjer
praćenja i odgovarajuće sakrivanje. Moramo znati da lovac može pucati na divljač
sa sto do dvjesto metara udaljenosti, kod nas je trideset do pedestet metara
krajnja granica s koje možemo napraviti dobru snimku – ovisi o veličini
divljači. Da bi se mogli toliko približiti na tu udaljenost moramo se priviknuti
na tihi hod i primjereno skrivanje. Moramo paziti na grančice pod nogama ili na
udarce opreme u drvo koja proizvodi metalni zvuk, a na koji je divljač posebno
osjetljiva. Kod praćenja moramo računati na iznenađenja, te je zato odgovarajući
srednje jaki zoom u planini ili brdima, s time što u planinama trebamo obavezno
i jači teleobjektiv jer nas mufloni na prijmjer ne puste odveć blizu.

Ljudi u planinama ima sve više i također su sve glasniji, te se
zato ne treba čuditi da se divljač pomiče u krajeve van puteva.

Za foto-lov je potrebna također premjerena odjeća i obuća.
Posebice odjeća, neka se stopi s prirodom i zato ne nosimo šareno, nego baš
obratno. Moramo znati da divljač brže primjeti gibanje ako smo u kontrastu s
prirodom nego ako smo barem bojama dio nje.

 

Korisno pomagalo je maskirni ogrtač ili kompletno maskirno
odijelo ( slika 4).

Druga vrsta foto-lova je čekanje. Sve što smo do sada zapisali o
veličini, udaljenosti i pristupu vrijedi i u ovom primjeru. Za čekanje odaberemo
odgovarajuće mjesto gdje se divljač najčešće zadržava ili dolazi na pašu.
Lovačke čeke nisu nažalost najprimjerenije jer su previsoko i divljač slikamo
odozgo. Zato je bolje da odaberemo odgovarajuće sklonište na tlu ili malo
povišeno da bi fotografska perspektiva bila primjerenija. Za takvo prikrivanje i
čekanje postoje posebni šatori koji imaju više otvora za opažanje i snimanje
(slika 5). Takav šator treba primjereno sakriti i ostaviti u okolici da se
divljač privikne na promjenu. Tu dolazi do druge teškoće. Dogodilo se već da je
šator netko našao i prisvojio ga. Zato višednevno postavljanje šatora dolazi u
obzir samo u dogovoru s vlasnikom zemljišta i lovcima da se barem djelomično
osiguramo od krađe.

Na preži

 

U šatoru postavimo kameru na stativ i rasporedimo opremu da nam
bude pri ruci. Kako je čekanje obično dugotrajno, dobro dođe kakav složivi
stolčić ili tronožac. Doći moramo po mraku i šator napustiti tek tada kada
divljač napusti okolicu. Samo tako ćemo i drugi puta moći snimati. Kod čekanja
na neku vrstu divljači može doći do iznenađenja (kod čekanja srne, pojavi se
lisica ili lasica), dobro je imati dva tijela s dva različita objektiva da
možemo upotrebiti pravu kombinaciju. Tu dobro dođe barem jedan objektiv sa
stabilizacijom. S time što je veći teleobjektiv na stativu, možemo sa srednjim
objektivom i stabilizatorom iz ruke fotografirati kroz bočne otvore na šatoru i
time smo pokretljiviji.

Na čekama možemo upotrebljavati i bljeskalice, posebice u
hranilištima gdje dolaze noćne životinje. Ne smijemo zaboraviti da se bljesak u
prirodi jače rasipa nego u zatvorenom prostoru te zato upotrebljavamo posebne
tele dodatke koji su i uprkos tome ograničeni udaljenošću obzirom na snagu
bljeskalice. Za snimanje ptica često koristimo više bljesklica istovremeno i
posebne elektronske naprave, što je posebno poglavlje. Tehniku takvog snimanja
možete naći u odgovarajućim priručnicima i knjigama.

Nažalost, premalo je prostora da bi mogao opisivati pojedine
varijante foto-lova, jer skoro svaka životinja zahtjeva svoj pristup. Tako ću se
ograničiti na nekoliko općih naputaka.

Za kraj još nešto osnovnih pravila:

  • U prirodu se uputimo primjereno obučeni i obuveni, ne
    zaboravite rezervnu odjeću jer se do dolaska na čeku zagrijemo, a u šatoru
    ohladimo.
  • U kameri neka bude uvijek puna baterija i dovoljno velika
    kartica (najmanje 1Gb), nije na odmet imati i koju rezervnu ili Image-Tank.
  • Razmislite što ćete snimati i kakve objektive trebate. Kod
    penjanja u brda 2 do 3 sata je svaka dodatna težina višak jer je potrebno
    misliti i na odgovarajuću zaštitu od vjetra i kiše i naravno jelo i piće.

I ne zanemarivo, prije nego okinete, provjerite postavke na
kameri da odgovaraju trenutnoj situaciji na terenu. Nije rijetkost da je prvi
snimak i zadnji za taj dan. Kod foto-lova, brzopletost je, ako nigdje drugdje,
najzadnja stvar jer će snimak biti vrlo brzo neoštar ili nepravilno osvjetljen.
Potrebno je mnogo vježbe i opažanja i tek tada će ta vrsta fotografije biti
pravi užitak.



Kozorog
Ljubljansko barje

 

Svizac
Veliki tetrijeb


Veliki tetrijeb

 

Autor:Oskar Karel Dolenc,

prijevod Željko Božić

Izvor:http://www.e-fotografija.com/cro/publish/index.shtml


Poslednji clanci u ovoj kategoriji:

Comments

comments

6099

Close
Podržite nas
Podržite našu stranicu klikom na Like

Facebook